Projekat
"Peking 2008"

 
 
        | Kontakt E-mail | Sadržaj |   srpski ... English  
 
   
 
 
   

OLIMPIJSKA REVIJA

Kroz organizaciju Olimpijskih igara (prodaju, marketing)  MOK na nivou jednog četvorogodišnjeg ciklusa zaradi 650 miliona dolara. Tu nisu uračunati prihodi od OI (prodaja TV prava, ugovor za TV prava Igara u Pekingu „težak“ je tri milijarde dolara) i drugih aktivnosti. Mi smo u prošlom olimpijskom ciklusu od MOK dobili 1,5 miliona dolara što nisu male pare. I u ovom ciklusu učestvujemo  u raspodeli kolača Olimpijske solidarnosti, pripreme državne reprezentacije u vaterpolu dotirane su sa 100.000 dolara. MOK pomaže i u našem učešću na posebnim takmičenjima, pomaže Zavodu za sport (250.000 dolara u poslednje tri-četiri godine).“  

PREDRAG MANOJLOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR OLIMPIJSKOG KOMITETA SRBIJE O AKTUELNOM TRENUTKU NAŠEG SPORTA U PREDOLIMPIJSKOJ GODINI

MINISTARSTVO SPORTA
NAŠA VELIKA ŠANSA 

Postoji dvojstvo u radu OK i Sportskog saveza Srbije i naša je težnja da to dvojstvo ukinemo. Neophodno je da OK raspolaže sredstvima za kvalifikaciona takmičenja i pripreme olimpijaca. Jača potpora individualnim sportovima. Treba da imamo Olimpijsku kuću Srbije u Pekingu.  

Sredinom leta 2000, uoči OI u Sidneju, Predsedništvo JOK je za Perišićevog naslednika na profesionalnoj funkciji generalnog sekretara imenovalo Predraga Manojlovića, tadašnjeg pomoćnika generalnog direktora PTT Srbija. Manojlović je visoku dužnost preuzeo u novembru iste godine i evo, drugi mandat je domaćin sada samo srpske olimpijske kuće.

U svom, kako bi rekao prirodnom okruženju, jer bezmalo od rođenja pripada sportskom pokretu: od splitskog POŠK, u kojem je počeo da igra vaterpolo, preko Partizana (jednu godinu je nosio i crveno-belu kapicu) u njegovim trofejnim godinama, za koji je odigrao 500 utakmica i reprezentacije (264). Kada tome dodamo da je u JSD Partizan, čiji sportisti su osvojili trećinu olimpijskih medalja za Jugoslaviju, 12 godina bio generalni sekretar pa potpredsednik gradske vlade Beograda zadužen za sport, biva jasnije zašto je kao diplomirani ekonomist vođenje poslova u javnom preduzeću zamenio operativnim, u svojevrsnom ministarstvu spoljnjih poslova srpskog sporta.

Koji su poslovi generalnog sekretara OKS?

- Formalno-pravno, generalni sekretar zastupa i predstavlja nacionalni olimpijski komitet i istovremeno je rukovodilac stručnih službi. U praktičnom smislu, ja sam odgovoran za Olimpijske igre, ali i za sve ono što MOK radi na teritoriji ove zemlje kroz svojih 36 programa (promocija olimpijskih ideja, antidoping, kultura i sport, ravnopravnost polova u sportu, stipendije mladim talentima, negovanje olimpijskog nasleđa).

Ima li razlike u „opisu poslova“generalnog sekretara OKS i, recimo, generalnog sekretara Francuskog olimpijskog komiteta ili neke druge manje zemlje?

- Francuska je primer države u kojoj su OK i sve druge nacionalne sportske asocijacije jedinstveni, pod jednim krovom, i zajednički uspostavljaju odnose sa državom. OKS nema takav status. OK jeste uspostavio jedinstvo sa Sportskim savezom ali ono, upravo kako je rekla nova ministarka sporta, treba da bude zakonski utemeljeno.

Nacionalni olimpijski komitet Italije je još čvršća organizacija jer je finansijski potpuno nezavisan od državnog budžeta. Naime, sav prihod od toto kalča i svih drugih igara na sreću sliva se u kasu OK koji tako raspolaže sa svotom od 450 do 650 miliona dolara i vlasnik je čitavog sportskog kompleksa „For Italiko“, sa Olimpijskim stadionom u Rimu, kao i mnogih sportskih objekata u provincijama i gradovima. Na drugoj strani je Američki olimpijski komitet kao udruženje građana, bez ikakve veze sa državom, ali sa jakom tržišnom orijentacijom. To su, dakle, dva antipoda.

OKS nije u pravom smislu „kišobran“ organizacija u odnosima sa državom, što je princip u svetu?

- Postoji dvojstvo u radu OK i SSS. Sportski savez Srbije je zakonski ovlašćena organizacija da predloži koliko će kom savezu pripasti budžetskih srestava i ona im se direktno prebacuju. S druge strane, OK je jedini zadužen, ovlašćen i priznat da vodi nacionalnu selekciju zemlje na Olimpijske igre. Da bi bilo ko učestvovao na Olimpijskim igrama mora prethodno da s kvalifikuje za takmičenje. Kvalifikacije finansiraju savezi, a na samu olimpijadu kvalifikovane selekcije i pojedince vodi OK. Čitava naša prošlogodišnja akcija imala je za cilj da ukine to dvojstvo, da i kvalifikacije, uslovi za pripreme i postizanje određenog nivoa  kvaliteta budu obaveza OK, da se podeli odgovornost za učešće na Igrama. Drugim rečima, da zajednički stvaramo olimpijski tim.

Na čemu je OKS najviše angažovan petnaest meseci uoči OI?

- OKS se najviše angažovao na stvaranju jednog zaokruežnog sistema sporta i u okviru svog predloga smatrali smo da za pripreme olimpijskih kandidata u ovoj godini treba izdvojiti 160 miliona dinara. Posebno smo tražili da OK raspolaže sredstvima za kvalifikaciona takmičenja i pripreme olimpijaca, kako bismo zajedno sa Zavodom za sport koji smo relativno dobro opremili  kontrolnim aparatima i mernim instrumentima (sredstvima MOK) izvršili kontrolu stepena treniranosti. Zašto? Zato što Programska komisija OKS ima „stručnim tim“ u kome su svi savezni kapiteni, selektori i treneri i ostvarili bismo celovit uvid u pripremljenost naših takmičara za jedno veliko takmičenje.

S druge strane, usredsredili smo se na individualne sportove. U nekoj našoj „kategorizaciji“, sredstva za individualne sportiste su u relativnim odnosima tri puta veća nego sredstva za kolektivne sportove, jer su ovi jaki i sponzorima atraktivniji.

Ima li problema sa otvaranjem Olimpijske kuće Srbije u Pekingu?

- To je naša želja, jer je to jedinstvena prilika za prezentaciju države i njene priverede u Kini. Zatim turizma, i zašto ne i investicija. Sport služi tome. Peking je ogroman grad, nemaju dovoljno poslovnog prostora, uz to je i veoma skup. Nemaju ni odgovarajuće mesto za to. Olimpijsku kuću možemo otvoriti samo sa onima koji žele da budu predstavljeni na toj najvećoj smotri.

Koliko je priveremeno finansiranje dovelo u pitanje generalni plan OKS da naš olimpijski tim bude brojniji i uspešniji od atinskog?

- Već je kasno, došli smo u cajtnot. Čitav plan treba revidirati. Sistem funkcioniše sam po sebi zato što nacionalni savezi vode taj deo priprema, najbolje što mogu i u našim uslovima mi imamo fantastične uspehe u sportu, ma  koliko bio nezadovoljan ili me bolelo što košarka nije zadržala nivo na kome je godinama unazad bila ili što se vaterpolisti već nisu kvalifikovali. Ali, uspesi naših sportista na međunarodnoj sceni su prosto fenomen koji treba istražiti. Mi smo samo želeli da uspostavimo bolji i funkcionalniji sistem i nadam se da posle šest do osam meseci svega što se dešavalo (izbori, privremeno finansiranje), što je objektivno uticalo na nemogućnost rešavanja nekih akutnih problema, imamo šansu i šansa je ogromna, zato što imamo Ministarstvo sporta.

Kakva je komunikacija između OK i nacionalnih saveza?

- OK je organizacija olimpijskih sportova. Članovi Skupštine su iz tih sportova. To je ustrojstvo svetskog sportskog sistema i mi smo samo deo tog sistema. Mi smo jedinstveni oko nekih stvari i nejedinstveni oko drugih. Organizacija saveza je na različitom stepenu, rezultati, masovnost, a naročito tržišni položaj su različiti. Ta tri faktora su i korektivni faktori za finansiranje i sve ostalo. Negde je to uravnoteženo, kao u košarci (u prethodnom periodu), negde je rezultat u nesrazmeri sa tržišnom pozicijom i obrnuto. To zavisi i od međunarodne federacije i stanja unutar samog saveza. Vaterpolo je, npr, svojim medijskim, tržišnim i marketinškim aktivnostima značajno unapredio svoj položaj i kroz rezultate  i opredeljenje društva prema sportu, ali bismo svi mi više voleli da smo bar četvrti na svetu u fudbalu. OK bi trebalo da teži da to uravnoteži. Da dobro „izmiksuje“ pojedinačne i opšte ineterese.

Koliki je prostor potreban OKS?

- Hiljadu kvadrata i ne više od 20 zaposlenih u svim stručnim komisijama i opštim službama.

Uvažen je glas sportista, dobili su „svoje“ ministarstvo ali ne i ministra sportistu. Kako će se to odraziti na već utvrđenu viziju sportskog sistema?

- Sama činjenica da je neko sportista ne kvalifikuje ga da bude ministar. Mora da ima i znanje i da je opredeljen za bavljenje politikom. Neko ko nije sportista može biti objektivniji u tim uslovima. Bitno je da ljudi unutar ministarstva poznaju probleme i da znaju kako da ih rešavaju.

Miloslav RAJKOVIĆ 

 

STALNI ČLAN U MOK
VRDOLJAK JE „NAŠ“
 

Srbija, pa Jugoslavija je u kontinuitetu imala stalnog člana MOK, Bora Stanković je sada samo počasni član. Koliko je važno da taj kontinuitet očuvamo i šta se radi na tome?

- Niko nema stečena prava, to je bar u sportu jasno. Bivša država ima jednog člana, to je Anton Vrdoljak iz Hrvatske. To znači da ovaj region ima „svog“ predstavnika, druga je stvar da li on nama odgovara. Struktura MOK je promenjena, jedan segment čine predsednici nacionalnih komiteta, drugi međunarodnih federacija, treći nezavisni članovi i četvrti sportisti. Ide se više na uključivanje aktivnih i bivših sportista. To je jedan proces u toku, gde se sučeljavaju interesi međunarodnih sportskih federacija i nacionalnih olimpijskih komiteta. Vodi se računa o regionalnoj zastupljenosti, smanjena je starosna granica, organizator OI više nema po tom osnovu jednog člana, jer su pojedine zemlje imala i po nekoliko članova. Mi smo dugo bili van izbornih događanja u međunarodnim federacijama, izgubili smo pređašnje pozicije, malo imamo ljudi koji su u telima federacija od većeg značaja. Ni naša kadrovska situacija u tom pogledu nije dobra, a i veličina zemlje je uticala na naš trenutni položaj. 

 

SPORTSKE DIPLOMATE
JASNIN PRIMER
SVE GOVORI 

Čini se da nedovoljno i neplanski radimo na stvaranju sportskih diplomata?

- Razgovarali smo o tome sa predsednikom MOK i do kraja godine radićemo u tom smislu. Moramo da se opredelimo za jednu ličnost i da kroz jednu demokratsku proceduru gradimo njen imidž. To je proces koji će potrajati. Imamo primer Jasne Šekarić, koja ima izvanrednu olimpijsku biografiju, a ne može da bude izabrana u Sportsku komisiju iako je biraju njene kolege. Znači da je naš politički ugled u svetu zbog svih dešavanja poslednjih godina znatno opao i da toga moramo da budemo svesni.  

 

VEĆ KASNIMO
VREME JE
ZA LONDON 

Olimopijski komitet je tražio od države za predolimpijsku godinu 214 miliona dinara. Ni mnogo ni malo. U koje svrhe?

- Taj novac smo tražili prvenstveno za olimpijske kandidate i potencijalne kandidate, a ostalo su drugi programi: identifikacija talenata, organizacija stručnih i  trenrskih kurseva. Dobili smo deo novca od MOK, ali treba još para da bismo proširili realizaciju tog programa. To je novac za sve olimpijske pripreme. Mi smo za ove Igre zakasnili. Ako već sada ne mislimo na London 2012. ništa nismo uradili.  

 

HRVATI I MI
MI DINARE
ONI EVRE 

Kakav je odnos država u našem okruženju prema OK?

- Mi smo prošle godine dobili od države 18 miliona dinara, a Hrvatski olimpijski odbor toliko miliona evra. On je paradržavna institucija, sve nacionalne saveze je stavio pod svoje okrilje. HOO brine o celokupnom sportu, o izgradnji, investicijama. Iza toga je država, ali uporedite brojke. Da ne navodim gde smo mi na večnoj listi osvajača olimpijskih medalja u odnosu na Rumune, Bugare i Mađare. Zna se koliko košta jedan sportista, koliko košta jedna olimpijska medalja. Dva miliona evra!

 
Olimpijska revija









 
 
                   
                   
             
      © 2005-2007. Copyright Olympic Committee of Serbia
Developed by Infotrend